Pop-art Solinjanka: transformacije najpoznatijeg antičkog portreta na tlu Hrvatske

Povijest mlade Plautille priča je o ženi koja će postati žrtvom dvojice bliskih muškaraca, svoga ambicioznog oca Gaja Fulvija Plautijana i svoga supruga i rimskog cara Karakale. Buduća carica rođena je u Rimu u drugoj polovici 180-ih godina. Od najranijeg djetinjstva otac ju je pripremao za udaju u carsku obitelj. Neki kroničari čak kažu da je njezin otac dao kastrirati odrasle muškarce kako bi bila okružena samo eunusima.
Plautilla je odrasla u obrazovanu mladu ženu, a prijateljstvo njezina oca s carem Septimijem Severom, koji ga je promaknuo u pretorijanskog prefekta i konzula, dovelo je 202. godine do braka s carevim sinom i budućim carem Karakalom. Rimski povjesničari kazuju nam da se Karakalina majka oštro protivila tom braku te da je njezin utjecaj na mladog Karakalu razlog zbog kojega on nikad nije prihvatio svoju suprugu.
Teški odnosi s mužem dodatno su bili narušeni nakon smrti njezinog oca, 205. godine, kada ju Karakala protjeruje na otok Liparu. U trenutku kad postaje carem, 211. godine, Karakala naručuje njezino ubojstvo. Tako je Plautillin život, zbog ambicija njezinog oca i muževe okrutnosti, nasilno prekinut.

***

Portret mlade djevojke pronađen je u Solinu, antičkoj Saloni, i datira se na početak 3 st. poslije Krista. Izrađen je iz bijelog mramora i predstavlja vrhunac carske portretistike Severske dinastije.  Odlikuje ga preciznost i mekoća linije te neobična živost, a mramor iz kojeg je izrađen  djeluje gotovo prozračno. Posebna pažnja je pridodana oblikovanju caričine frizure, koja je na tjemenu podijeljena u dvanaest režnjeva (Melonen tip frizure), dok je na potiljku oblikovana u punđu. Cjelokupnom dojmu pridonosile su sigurno i oči izrađene iz staklene paste, dok su u kosi pronađeni tragovi smeđe boje koji dokazuju da je portret bio i obojan.
Suprotno popularnom mišljenju, antički kipari svoje skulpture nisu stvarali u nijansama bijele. Kada se mramor od kojeg su izrađene pogleda pod mikroskopom, vidljivima postaju tragovi različitih pigmenata kojima su bojali skulpture, poput plave, žute, crvene ili zelene boje. Da bismo oživjeli duh antičkog kiparstva, naše smo Solinjanke obojali u žive boje, imajući na umu zahtjeve suvremene publike.

Sunčica Habuš Nagradić & Danijel Lončar