Arheološka baština u EU

ARHEOLOŠKA BAŠTINA U EUROPSKOJ UNIJI 

Ivan Radman-Livaja, Jacqueline Balen

S pravom možemo tvrditi da danas većina Europljana živi unutar jednog političkog entiteta koji ujedinjava većinu zemalja na našem kontinentu. Najvećim dijelom, stanovnici Europsku Uniju doživljavaju primarno kao zajedničko tržište kojeg nadzire skup nacija koje su odlučile osmisliti dijeljeni legislativni okvir koji je prvenstveno usmjeren na ekonomiju i slobodnu trgovinu. Teško je reći da je ovakav doživljaj pogrešan, a nitko ne može poreći važnost ekonomije, ili pak želje da se proširi trgovina i unaprijedi ekonomija, jer su to temelji Europske unije. Ipak, u ovom se slučaju radi o još pregršt stvari. 

Europska unija je prvenstveno politički projekt čiji je cilj stvaranje stabilnosti i mira na Starom kontinentu kako bi se očuvala demokracija i osigurao napredak. Ovo zadnje ne odnosi se samo na ekonomiju, već na svaki aspekt života građana Europe, od ljudskih i društvenih prava do zdravstva, obrazovanja, znanstvenih istraživanja i kulture. Nažalost, većina Europljana ne shvaća koliko je postojanje Europske unije doprinijelo razvoju znanosti i pozitivnih utjecaja koje je to imalo na svaki vid kulture. 

Arheologiju je, kao znanstvenu disciplinu, nemoguće odvojiti od kulturne baštine, a ona je znatno profitirala kroz okvire koje je Europska unija stvorila kroz protekla desetljeća. 

Festival EU arheologije i želja da se predstavi dijeljena baština našeg kontinenta na mnogo je razina inspirirana osjećajem da je naše polje djelovanja, arheološka istraživanja i očuvanje kulturne baštine, se znatno popravilo otkad je Europska unija uspostavila određene strukture. One ne samo da omogućavaju stvaranje bliskih profesionalnih veza između arheologa iz 27 zemalja, već i pružaju prilike za dobivanje znakovitih sredstava za istraživanja i upravljanje kulturnom baštinom. Možemo se zapitati zašto bi arheologija Europskoj uniji bila važna. Unatoč mnoštvu ratova i dramatičnih događaja koji su se odvili tijekom stoljeća, pa čak i tisućljeća, naša su povijest i baština oblikovali vrijednosti i poglede modernih Europljana koji dijele puno više od onoga što se može vidjeti na prvi pogled, a upravo tu izjavu može potvrditi arheologija. Arheologija je, činjenično, proučavanje i interpretacija te baštine za boljitak društva u cjelini. Općenito govoreći, znanje i razumijevanje porijekla i razvoja ljudskih društava ključno je za prepoznavanje kulturnih i društvenih korijena cjelokupnog čovječanstva. 

Arheološka baština, kao dio materijalne baštine, pruža prve informacije o prošlim društvima te uključuje sve tragove i ostatke ljudskog postojanja i aktivnosti, bilo da se radi o mjestima. Odnosno nalazištima i strukturama, ili s njima povezanim pokretnim kulturnim materijalom. Arheologija sadrži temeljni zapis svih prošlih ljudskih aktivnosti, a njihova zaštita i prikladno upravljanje ključni su kako bi je znanstvenici mogli proučavati i interpretirati u ime i za boljitak sadašnje generacije, ali i onih budućih. Uvijek valja naglasiti da je arheološka baština izuzetno krhak i neobnovljiv izvor kulture. To je ujedno i združena baština cijelog čovječanstva, kako je i definirana u Stavku I Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine iz 1992. godine. U tom smislu, međunarodna je suradnja ključna za razvoj i održavanje visokog standarda u istraživanju i upravljanju arheološkom baštinom. 

Naša je baština, po svojoj prirodi, utemeljena u ljudskom i kulturnom krajoliku, a predstavlja važan čimbenik u formiranju kulturnih vrijednosti unutar različitih zajednica, kao i formiranju identiteta pojedinca.  

Nadalje, prezentacija arheološke baštine široj javnosti ključna je za promicanje razumijevanja porijekla i razvoja naših društava, a ujedno je i najvažnije sredstvo naglašavanja potrebe da je se zaštiti- Kada se njome dobro upravlja, baština može postati resurs za održiv razvoj unutar lokalne zajednice. U posljednjem desetljeću, Vijeće Europe i Europska unija su usvojile niz političkih dokumenata koji potvrđuju važnost baštine za budućnost Europe. 

Nije pretjerano tvrditi da se kulturnu baštinu može smatrati izvorom kolektivnih europskih ideala, principa i vrijednosti. Arheolozi bi trebali prevoditi pradavne materijalne ostatke u povijesti, a narativi koje pričaju arheolozi mogu odražavati, povezati i informirati društvene i političke strukture današnjice, s ciljem da pozitivno utječu na njihove radnje. Rekonstruirajući prošle svjetove, arheologija, pod utjecajem trenutnih društvenih i političkih vrijednosti, odražava znanje i vrijednosti današnjeg svijeta. Arheologija, dakle, kroz interpretaciju prošlosti, odražava postojeće i potencijalne društvene i kulturne uvjete u sadašnjosti, ali i budućnosti. Po prirodi svojih istraživanja, arheolozi mogu steći poseban uvid iz perspektive vremena. Arheologija može analizirati kako su se odvile društvene promjene i pod kojim se uvjetima mogu dogoditi. S prikupljanjem takvog znanja, arheologija može predložiti načine na koje se, na miran način, može postići blagostanje društava, i to poštujući jednakost i raznolikost. Upravo zbog toga, arheolozi do neke mjere mogu predvidjeti širok spektar mogućih scenarija razvoja u budućnosti, i upravo zbog toga arheolozi, kao građani, imaju golemu političku odgovornost. 

Bez sumnje, kulturnu je baštinu moguće interpretirati na različite načine i iz različitih perspektiva. Nažalost, trenutno smo svjedocima nekih interpretacija koje spadaju u domenu povijesnog revizionizma, obilježenog etničkom i društvenom ekskluzijom, negacijom ljudskih prava i kulturne raznolikosti, kao i umanjivanjem demokracije i pravnog zakona. Arheolozi, i svi drugi stručnjaci u kulturi, ne samo da imaju intelektualni kapacitet, već i dužnost da propitkuju takav razvoj te da kritiziraju tumačenja povijesti koja počivaju isključivo da služe zlonamjernim političkim planovima. Stvarajući pristupačno, raznoliko, dinamično i interaktivno znanje te usmjeravanjem na društvenu važnost svoje discipline, cilj arheologije trebao bi biti da proširi diskurse i stvori dijalog pun poštovanja.