Izložba Rimsko zlatno prstenje iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu gostuje u Arheološkom muzeju Istre
|
gostuje u ARHEOLOŠKOM MUZEJU ISTRE 28. lipnja - 3. studenoga 2024. Otvorenje izložbe održat će se u petak, 28. lipnja s početkom u 12 sati Na izložbi Rimsko zlatno prstenje iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu je predstavljeno 65 primjeraka rimskog zlatnog prstenja, a koje čini dio Zbirke rimskog srebrnog i zlatnog nakita iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Većina prstenja dospjela je u Muzej otkupom ili kao dar, s raznih antičkih lokaliteta (Siscia, Asseria, Viminacium, Sirmium, Burgenae i dr.) Najviše primjeraka potječe s područja nekadašnje rimske provincije Panonije, od kojih je gotovo polovica iz Siska. Većinom se radi o slučajnim nalazima, a dospjeli su u Muzej zahvaljujući muzejskim povjerenicima. Dio nalaza pronađen je prilikom jaružanja korita rijeke Kupe, koje se provodilo u nekoliko navrata od 1900. do 1913. godine, a tek nekoliko primjeraka prstenja pronađeno je u arheološkim istraživanjima. Oblici prstenja variraju od vrlo jednostavnih do onih bogato ukrašenih gemama, filigranom i granulacijom, a odražavaju tendencije u oblikovanju i postupne promjene u modi prisutne diljem Carstva u razdoblju od 1. do 4. stoljeća. Prsten je Rimljanima bio više od običnog nakita, a osim svoje dekorativne namjene, kao ukras na ruci, imao je simboličko i magijsko značenje. U antičkim izvorima spominje se pod različitim nazivima (condalium, ungulus), a najčešće kao anulus. Ovisno o materijalu od kojeg je bio izrađen, prsten je imao i važnu ulogu u određivanju statusa u vojnoj i civilnoj hijerarhiji. Pravo nošenja zlatnog prstena bilo je određeno i posebnim zakonom (ius annuli aurei). Rimljani su najčešće nosili prsten na četvrtom prstu (prstenjaku), zatim na kažiprstu i naposljetku na malom prstu. Neki su oblici prstena bili iznimno veliki i masivni, sa širokim ramenima i teški za nošenje, pa postoji mišljenje da je ovakvo prstenje nošeno na palcu. Prstenje su nosili i muškarci i žene, a prikazivani su na antičkim statuama, freskama i nadgrobnim spomenicima. Jedan od motiva na gemama i prstenju je dextrarum iunctio odnosno rukovanje, a koji se vezuje uz posebnu vrstu prstenja koji su se smatrali zaručničkim. Zaručnički prsten (annulus pronubus) poklanjao je budući suprug tijekom jasno određenog obreda (sponsalia) i smatran je simbolom bračnih zavjeta. Prstenje ovog tipa ima dva osnovna načina dekoracije glave; reljefni prikaz dviju ruku koje se međusobno rukuju (dextrarum iunctio) ili muškarca i žene koji se međusobno rukuju.
Zlato, Nepoznato nalazište, 3.-4. stoljeće Foto: Damir Doračić
Zlato, Donji Petrovci kod Rume (Srbija), 4. st. Foto: Igor Krajcar
Impresum Autorica izložbe: Nikoleta Perok (AMZ) Stručna suradnica na izložbi: Dora Kušan Špalj (AMZ) Organizacija izložbe: Arheološki muzej Istre (AMI), Arheološki muzej u Zagrebu (AMZ) Kustos izložbe: Dunja Martić Štefan (AMI) Fotografije: Igor Krajcar (AMZ), Damir Doračić (AMZ) Grafičko oblikovanje izložbenih postera i plakata: Srećko Škrinjarić (AMZ) Konzervacija i restauracija: Damir Doračić (AMZ), Slađana Latinović (AMZ) Analitička determinacija gema: Andrea Čobić (PMF), Damir Doračić (AMZ) Prijevod na engleski jezik: Iva Stojević Tehnički postav izložbe: Konzervatorsko – restauratorski odjel i Tehnička služba AMI Marketing i odnosi s javnošću: Slađana Bukovac (AMI), Davorka Maračić (AMZ) |
IZLOŽBA
Prsten s prikazom muškarca i žene koji se međusobno rukuju (dextrarum iunctio),
Prsten sa prikazom stilizirane dvije ruke koje se međusobno rukuju (dextrarum iunctio)