Izložba slika Nade Žiljak Skrivena od Svijeta u AMZ-u

IZLOŽBA SLIKA

Nada Žiljak - Skrivena od Svijeta

21. 9. do 19. 10. 2024.

Arheološki muzej u Zagrebu

Otvorenje izložbe: petak 20. rujna u 19 sati

Radno vrijeme muzeja:
utorak - subota    10 - 18 sati
zatvoreno ponedjeljkom, nedjeljom i praznicima

UVOD —
SKRIVENA OD SVIJETA

Sanda Stanaćev Bajzek

Skrivena od svijeta, izvan dosega našega oka, duboko unutra, skrivena od ljudi, tako dobro skrivena da ne znamo da postoji. Skrivena od briga i bola, od zabluda i zavisti. Zbog obzira i strepnje, zbog prisile da budemo ono što nismo, zbog te privlačne obrazine koju na sebe stavljamo, zbog žudnje da budemo ono što doista jesmo – stvorena je infrared (IR) slika.

Njezina autorica, Nada Žiljak već je petnaest godina osvaja raskošnim kolorima, upisujući svoju intimu u njene skrivene slojeve virtuoznim crtežom. Inicirana idejom stvaranja novoga na oblikovnoj i sadržajnoj razini slike, IR slika nastaje spojem umjetnosti i tehnološke inovacije u eksploataciji infracrvenog svjetla. Kreiran je originalan likovni svijet koji je, implementirajući infracrvenu metodu, stvorio i potpuno nov način slikanja. I to upotrebom istih tonova standardnih akrilnih boja, no različitih po svojstvu apsorpcije infracrvenog svjetla. Nastaje slika s mogućnošću dvostrukog i različitog sadržaja, jednog za vizualno, drugog za infracrveno područje. Ovaj interdisciplinarni pristup vizualnoj umjetnosti od samog se početka koristi nizom inovativnih instrumenata produkcije i vizualizacije slike, kojim se „klasična“ štafelajna slika do tada nije koristila. Iskoristivši hendikep ljudskog oka da „vidi“ samo u rasponu između 400 i 700 nm, stvorena je slika dvostruke pojavnosti, jedne vidljive golim okom, a druge tek ZIR kamerom – novim instrumentom kojeg uvodimo kao pomagalo u doživljaju likovnog djela. Riječ je o percepciji ugniježdene akromatske slike koju postižemo instrumentalnom primjenom infrared čitača.

Jer percepcija boja je složen proces doživljaja. Sinergija je apsorpcije, refleksije i transparentnosti bojila u kojoj Nada spaja svoja dva talenta. Slikarski, koji se očituje u koloristički bogatoj, zasićenoj slici proizašloj iz umijeća geste i izrazitog senzibiliteta za boje, i onaj crtački koji potvrđuje njeno mjesto među najboljim hrvatskim crtačima.

Stilski, Nadino slikarstvo bazira se na ekspresivno i grafički tretiranoj formi koja polje slike, zahvaljujući infracrvenoj metodi, obogaćuje dualnošću prikaza, sugerirajući time beskonačnost imaginacije i besmislenost svakog ukalupljivanja. Ona slaže strukturalne slojeve intervenirajući na temeljni crtež, prikrivajući ga bojom, skrivajući tako i čineći tajnovitim vlastiti život. Svoje žudnje, strasti, zapravo sam stvaralački Eros, kako bi ga potom doslovno otkrila, krajnje začuđujuće i iznenađujuće, atakom tehnologije u umjetnost samu.

U novoj slici Nada zadržava prepoznatljivu tematiku kao i autonomiju vlastitog slikarskog načina  prenošenjem asocijativno poetskog raspoloženja iz vidljive, koloristički zasićene slike u onu skrivenu – u monokromni crtež. Površina platna isprepletena fasetama boja, polje je orgijastičkog kolorističkog spleta radosti, uživanja i oslobođenja koji se u „skrivenoj slici“ transponiraju u konkretnu figurativnu formu. Boja je osjećaj. Ona priprema naš doživljaj, stavlja nas na odgovarajuću frekvenciju. Frekvenciju intrigantnog, značenjskog sloja slike kojim sve i počinje - crteža. On je Nadina umjetnička transpozicija, on otkriva iskustvo i namjeru, predstavlja idejnu armaturu slike. On je njezina misao, mjesto gdje se gusta, kolorom bogata slika pretvara u jednostavan i nepretenciozan „goli“ prizor. Ritmiziranog, no posve oslobođenog poteza zauzdanog tek u figuri, u nagom ženskom liku koji izranja iz trave, u ljubavnom paru, u ženi s pticom u ruci, djevojci s mačkom, ili onoj s psom, u šumskoj nimfi s jelenom. S cijelim životinjskim arsenalom i čudesnim raslinjem kao svjedocima neizmjerne ljepote Božjeg stvaranja. Stvaranja koje se kao i Nadin potez kreće u svim smjerovima. U spoju istovremeno snažnih i profinjenih kolorističkih partikula i linearnih ritmova na granici gestualnog.

Ipak, Nadina slika nije mjesto likovne dramatičnosti, već je ona prostor iznimne poetike i blage kontemplacije. To je mjesto u koje Nada vraća ono iščezlo iz njenog i našeg života i koje ponovno pred nama, emanira sjećanjima i nekom čarobnom metafizikom. I nema pretenzije biti ni metafora ni simbol, već jednostavno posveta životu. Posveta samoj stvaralačkoj žudnji i užitku slikanja. Mjesto iskušavanja i spoznaje vlastite sposobnosti sprovođenja ideje u djelo, stvaranje nove umjetnosti. Put slatke neizvjesnosti kojoj ne vidimo kraj, sve do trenutka kada stvarateljica osjeti potrebu da otpočine. Da akumulira snagu za novo stvaranje u kojem je duhovno i tjelesno isprepleteno, u kojem ono skriveno, intuitivno u njoj, a pokrenuto ljepotom i umjetničkim nagnućem progovori bogatom emocijom i kreacijom. U nekoj novoj slici. U čudesnoj viziji raja u kojemu skladno žive sva stvorenja. U kojem spokojno, skrivena od svijeta sniva Nadina anima.

_

Nada Žiljak rođena je u Zagrebu 1944. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1967. godine na Grafičkom odjelu  i specijalizirala iz ilustracije u klasi prof. Alberta Kinerta 1970. godine.

Stvara u mnogim tehnikama: ulja na platnu, akriliku, akvarelu, pastelu, suhoj igli, bakropisu, linorezu... Svoja djela predstavila je na osamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu: Budimpešta, Kairo, Graz, Kiev, Pečuh, Bratislava, Pariz, London, Kuala Lumpur, Taipei, Asbach, Bihać, Sarajevo, Pittsburgh. Autorica je grafičkih mapa te ilustracija kojima oprema brojne knjige poezije.

U slikarstvo (od 2009.) uvodi dualnu sliku pod nazivom InfraredArt te biva prva slikarica u nas i u svijetu koja kontrolirano slika ovom metodom. Kritike, ogledi i studije o slikarstvu Nade Žiljak sakupljeni su na njenim web stranicama. Njene slike objavljene su u sedam monografija iz pera Đure Vanđure, Branke Hlevnjak i Dore Kinert Bučan.