„Pleme spiljskog medvjeda“ – spoj znanosti i mašte

„Pleme spiljskog medvjeda“ – spoj znanosti i mašte

Roman „Pleme spiljskog medvjeda“ („The Clan of the Cave Bear“, 1980.) američke spisateljice Jean M. Auel već je desetljećima jedan od najpoznatijih književnih prikaza paleolitika i neandertalaca. Prvi od šest romana u serijalu „Djeca Zemlje“, „Pleme spiljskog medvjeda“ donosi fiktivni prikaz skupine neandertalaca koja nakon razornog potresa u svoje pleme prima djevojčicu ranih modernih ljudi. Djelo je zanimljivo jer se uvelike oslanja na tada recentna arheološka i antropološka istraživanja, ali istovremeno nudi i kreativne interpretacije autorice o neandertalcima i njihovim životima.

Jean M. Auel inspiraciju za svoje likove pronašla je u brojnim arheološkim nalazima istraženima do 1980. godine. Fosilni ostaci neandertalca poznatog pod nazivom Šanidar 1 poslužili su kao nadahnuće za lik starog plemenskog čarobnjaka, najmoćnijeg među suplemenicima. Njegovi su fizički nedostaci izravno preuzeti iz anatomskih analiza fosila Šanidar 1 – čarobnjak je bio slijep na lijevo oko, nije imao desnu podlakticu te je otežano hodao, baš kao i neandertalac koji je živio prije otprilike 45 000 godina. Špilja Šanidar mjesto je pronalaska još jednog poznatog nalaza – Šanidar 4. Arheolog Ralph Solecki, istraživač špilje Šanidar, 1970-ih je razvio teoriju o „cvjetnom ukopu“, budući da je uz fosilne ostatke Šanidara 4 u tlu pronađena značajna količina peludi. Njegova je interpretacija (danas upitna) tada bila vrlo važna jer je otvorila put raspravama o simboličkom i duhovnom svijetu neandertalaca, za koje je do tada najčešće prevladavalo mišljenje da su više nalik životinjama nego ljudima. „Cvjetni ukop“ bio je inspiracija za prikaz pokopa plemenske vidarice Ize – žene koja je cijeli život bila okružena cvijećem i biljkama te je uz pomoć njih liječila svoje suplemenike.

Osim konkretnih fosilnih ostataka, sama je špilja Šanidar poslužila kao inspiracija za prostor u koji je Auel u svom prvom romanu smjestila pleme neandertalaca. U taj su okoliš uključene i brojne životinje ondašnjeg svijeta, danas poznate iz fosila pronađenih tijekom arheoloških istraživanja.

Uz Šanidar, mnoga su druga arheološka nalazišta poslužila autorici kao inspiracija tijekom pisanja romana, kao i različite analize pronađenog materijala, brojna tumačenja razvijena tijekom 1970-ih te stručnjaci s kojima je imala prilike surađivati za vrijeme nastanka „Plemena spiljskog medvjeda“.

Roman je izvrstan primjer kako suradnja književnika i arheološke struke može pridonijeti popularizaciji arheologije i približiti pretpovijesni svijet širokoj publici. Takva je suradnja vrlo vrijedna jer omogućuje da znanstveni podaci dobiju privlačnu formu koja potiče interes čitatelja. Ipak, takve je prikaze važno promatrati kritički – „Pleme spiljskog medvjeda“, unatoč bogatoj utemeljenosti u tadašnjim istraživanjima, ostaje književna fikcija – priča koja nadahnjuje, ali koju ne možemo u potpunosti provjeriti.

#arheopopamz

Blog uz izložbu Arheologija i popularna kultura

Autorica teksta: Ema Kosnica

Foto: Fosil Shanidar 1 (©Smithsonian Institution), Rekonstrukcija fosila Shanidar 1 (©Stefan Milo, The Life and Death of a Neanderthal (Shanidar 1))

Objavljeno: 27. studenoga 2025.