O Uranu

O Uranu

Planet Uran otkriven je, zahvaljujući izumu teleskopa, tek u drugoj polovini 18. st. Rasprava oko njegova imena trajala je gotovo cijelo stoljeće, no konačno je usuglašeno nazvati ga po Uranu, Saturnovom ocu, odnosno Jupiterovom djedu. Tako je kompletirano rodoslovno stablo bogova i u astronomskom nizu Jupiter, Saturn, Uran.

Uran je ponešto apstraktno božanstvo. Predstavlja samo nebo, i zajedno sa zemljom koju mu je žena, čini prapočetak svijeta. Sve što je na svijetu stvoreno zapravo je izašlo iz utrobe zemlje, a ispod nebeskog plašta. Uran je simbol neba i otac Titana poput Saturna i Ops koji su roditelji nekih olimpskih bogova. Uran je prapočelo svijeta, praiskonsko božanstvo, i to je zaista maksimalno pojednostavljeno objašnjenje. Suviše složeno i suviše davno, ovo je božanstvo prilično rijetko zastupljeno u rimskoj svakodnevici. Pokoji prikazi svode se na njegovu predstavu s plaštem što vijori iznad glave i simbolizira nebeski svod.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu nećete pronaći predmete koje se mogu povezati s Uranom, no među koricama klasika Alexandera Popea i Williama Shakespearea pronaći ćete dramske likove prema kojima je nazvano sveukupno 27 Uranovih prirodnih satelita; Ofelija, Oberon, Julija, Miranda, Titanija, Rosalinda...

Osim brojnošću satelita, ovaj se planet ističe i svojom veličinom, hladnoćom do čak – 275 Celzijusa te neobičnom putanjom kojom se okreće oko vlastite osi gotovo pa vodoravno, kao da se kotrlja.

Uz izložbu Merkur, Venera, AMZ, Mars - Prozor u AMZ
U prolazu Iličkog nebodera na trgu do 31. ožujka 2025.
PROZOR U AMZ

Autor teksta: Ozren Domiter

Foto: Obzirom na relativno malen broj fotografija planeta i prikaza u rimskodobnoj umjetnosti, slike ovog puta izostaju. Uranova je narav takva!