O Veneri
|
Venera je rimska božica, zaštitnica ljubavi i ljepote, ali i božanskog porijekla rimskog naroda pa je njezino štovanje u Rimskom Carstvu veoma često. Rimljani, točnije njihovi carevi, svoje su božansko porijeklo temeljili na mitu prema kojoj je njihov izravni predak Eneja, sin trojanskog pastira Anhisa i božice Venere. Zasigurno najpoznatija vladarska obitelj u Rimu, Julijevci, smatrani su potomcima Askanija Jula, Enejinog sina, odnosno Venerinog unuka. Venera je, stoga, važna spona rimskog i božanskog svijeta. S druge strane, prema najpoznatijoj verziji mita o njenom rođenju Venera nema roditelje, već je samostalno izronila iz morske pjena na obalama otoka Cipra. Ovaj je trenutak veoma omiljen u umjetnosti, posebice likovnoj. Čest je motiv te inspiracija mnogobrojnim umjetnicima među kojima se posebno ističe Rođenje Venere, remekdjelo renesansnog slikara Sandra Boticellija. Kao božica što je izronila iz mora, Venera se isticala skladnom ljepotom među božanski lijepim, savršenim joj kolegicama s Olimpa. Štoviše, smatrana je najljepšom Planet Venera često se može vidjeti na jutarnjem i večernjem nebu pa je u narodnoj predaji često zovu i Danicom, Jutarnjom ili Večernjom zvijezdom. Osim relativne blizine Zemlji, razlog tome je i sastav njezine atmosfere koji reflektira znatnu količinu Sunčeve svjetlosti pa se čini kao da Venera „svijetli“ žućkastom bojom. Podrazumijeva se, planeti ne svijetle, oni samo odbijaju svjetlost. Usprkos tome, uočljivost i ljepota njegovog „sjaja“ priskrbili su planetu ime Venere, najljepše od svih božica.
Uz izložbu Merkur, Venera, AMZ, Mars - Prozor u AMZ Autor teksta: Ozren Domiter Foto: Brončana statueta Venere iz 2. ili 3. st. pronađena je u blizini Bizovca. Prikazuje božicu kako desnom rukom prihvaća jabuku, jedan od njenih simbola, što joj je pripao kao najljepšoj među besmrtnicama. / Igor Krajcar Crteži: www.veecteezy.com |
O Veneri
čak i u takvoj oštroj konkurenciji nebeskih krasotica, a laskavu je titulu zaslužila zahvaljujući Parisu, još jednom trojanskom mladiću. Zbilo se to prigodom vjenčanja Ahilejevih roditelja, Tetide i Peleja, na kojem su bile prisutne Junona, Minerva i Venera, ali ne i Diskordija – božica nesloge i razdora. Uvrijeđena je Diskordija među uzvanike bacila jabuku na kojoj je pisalo „najljepšoj.“ Kako im i priliči, božanske su se ljepotice odmah počele prepirati kojoj pripada jabuka. Kako se Jupiter se nije želio opredijeliti, uloga suca pripala je ljepuškastom Parisu. Dok ga je Junona nastojala potkupiti državnom moći i beskrajnom vlasti, Minerva je igrala na kartu mudrosti i vojnih uspjeha. Venera je pak Parisu obećala ljubav najljepše žene, prekrasne Helene. Mlađahni se Paris na koncu opredijelio za Venerin dar te joj je uručio zlatnu jabuku pa se Venera u rimskom svijetu ponekad prikazuje s jabukom u ruci, simbolom ljepote, plodnosti, ali i razdora. Kako je Paris iskoristio moć što mu je zauzvrat podarila Venera, kako je zaveo Helenu i kako priča teče dalje, sasvim je druga tema, puno manje ljubavna, mnogo više ratnička.