Kostolačka kultura

Kostolačka kultura datirana u kraj 4. i 3. tisućljeće pr. Kr. Dobila je naziv po lokalitetu Kostolac u Republici Srbiji. Razvila se u istočnoj Slavoniji potkraj badenske kulture. Nakon jednog razdoblja suživota kostolačka kultura potisnula je badensku i nastavila samostalni život. Dobiveni apsolutni datumi za kostolačku kulturu kreću se u rasponu od 3300. do 2700. god. prije Krista.

Sva poznata naselja na prostoru Hrvatske nalaze se uz veće ili manje vodotokove, a njihova gustoća govori da se vjerojatno radilo o nizu manjih naselja koja su gravitirala većim središtima poput onih u Sarvašu i Vučedolu. Glavna središta kostolačke kulture najvjerojatnije su bila naselja na lokalitetima Gomolava i Vinča. Uzimajući u obzir ova četiri tela kostolačka kultura je barem u jednoj fazi svoga postojanja imala kontrolu nad prostorom međurječja Drave, Dunava i Save.

Nositelji kostolačke kulture živjeli su u solidnim, čvrstim nadzemnim objektima pravokutnog oblika, zemunicama ili poluzemunicama. Ovu kulturu stilski obilježava način ukrašavanja - brazdasto urezivanje i ubadanje, često ispunjeno bijelom inkrustacijom i šalice s visokom trakastom ručkom koja nadvisuje rub.

Na području Hrvatske dosad je pronađen samo mali broj grobova koji se sa sigurnošću mogu pripisati nosiocima kostolačke kulture. Paljevinski ukop u loncu poklopljen zdjelom iz Iloka te skeletni ukopi na lokalitetima Đakovo-Franjevac i Kaznica Rutak govore o biritualnosti ukopa koja je, prema nekim autorima povezana s društvenim promjenama i razvojem metalurgije, a prisutna je na širem prostoru rasprostiranja kostolačke kulture. U naseljima kostolačke kulture česti su ukopi životinja, bilo samostalno ili uz ljudske ostatke.