Lasinjska kultura

Lasinjska kultura formirala se mirnim putem u većem dijelu sjeverne Hrvatske na podlozi kasne sopotske, vinčanske i lenđelske kulture u 4. tisućljeću pr. Kr. Premda predstavnik eneolitika, po načinu života vjerna je tradicijama kasnog neolitika. Ime je dobila po nalazištu Lasinja na Kupi. Dostupni radiokarbonski datumi nalaza s područja kontinentalne Hrvatske smještaju ovu kulturu od 4350. do 3900. godine pr. Kr.

Naselja Lasinjske kulture smještena su najčešće na manjim brežuljcima blizu potoka ili rijeka. Otvorenog su tipa i u pravilu jednoslojna i raširena na velikoj površini. Uglavnom su to zaseoci ili farme međusobno udaljeni 1-2 km povezani u grupacije te se pretpostavlja da se radi o obiteljskim zajednicama. Naselje se sastojalo od 4-5 stambena objekta, popratnih jama različitih namjena, bunara, peći i sl. Grupirano je po nekoliko kuća i jama zajedno te su radni i stambeni dijelovi naselja odvojeni jedan od drugoga.

Lasinjske kuće najčešće su pravokutnog tlocrta dimenzija 7-12 x 13-23 metra, s unutarnjom podjelom na dvije prostorije te ponekad i nosivim stupovima u sredini koji su nosili krov na dvije vode. Rjeđe su kuće s jednom ili tri prostorije. Uz kuće može biti nadograđeno kružno dvorište s ogradom. Kvadratne kuće s dimenzijom stranice 7-11 metara imale su jednu prostoriju i krov na dvije ili četiri vode. Zidovi kuća bili su od nosivih stupova i pruća oblijepljenih glinom odnosno blatom. U Slavoniji i Transdanubiji kuće su građene s temeljnim jarcima, s obzirom na dublje ukopane temelje nekih od kuća pretpostavlja se da su imale dva kata.

Na velikom broju lasinjskih nalazišta pronađeni su samo zemuničko-jamski stambeni objekti koji nam govore o naselju sezonskog karaktera ili pak razlog tomu može biti neistraženost lokaliteta u cjelini.

Zemljoradnja i stočarstvo, kojima se lasinjska populacija bavila, iziskivali su upravo takav odabir mjesta za podizanje naselja. Stočarska komponenta imala je velik udio u njihovom gospodarstvu, tražeći laku pokretljivost populacije, što je rezultiralo prilično kratkim prebivanjem na jednome mjestu. Najzastupljeniji oblici posuda bili su vrč i šalica s jednom trakastom ručkom te različiti oblici zdjela, često na visokoj cilindričnoj ili trbušastoj nozi. Izrađivali su plosnate, pravokutno oblikovane, vrlo stilizirane idole.

Bodrogkereszturska kultura istodobna je s lasinjskom te se na području Hrvatske javlja sporadično, samo na nekim nalazištima u Srijemu i istočnoj Slavoniji. Postojanje rijetkih nalaza ove kulture u Srijemu vjerojatno je import iz Potisja. Tipičan oblik posude je tzv. lonac za mlijeko s ušicama postavljenim uz sam rub posude. Posebnost te kulture je mnoštvo zlatnih nalaza. Plosnati idoli - aplike od zlatnoga lima čest su nalaz na prostoru od Crnoga mora pa do Karpatske kotline i pokazuju jake ekonomske veze među kulturama bakrenoga doba.