Kasno brončano doba

Kultura polja sa žarama obilježila je kontinentalni dio Hrvatske u vrijeme kasnog brončanog doba, razdoblja od 1300. do 800. godine pr. Kr. Tim nazivom obuhvaćen je cijeli niz kulturnih grupa, rasprostranjenih na velikom dijelu Europe, kojim je zajedničko obilježje spaljivanje umrlih i pokapanje u žare - urne.

Na prostoru međurječja Dave, Drave i Dunava, u vrijeme kasnog brončanog doba, jasno se ocrtavaju dva kulturna centra: zapadno između tokova rijeke Save i Drave i istočno, između Save i Dunava. Zajednice koje su nastanjivale taj prostor možemo podijeliti u nekoliko grupa: grupu Virovitica (faza I i faza II Zagreb-Vrapče), u Podravini i gornjoj Posavini, te grupu Barice-Gređani, u srednjoj Posavini, koje su predstavnice starije faze kulture polja sa žarama (1300.-1100. godine pr. Kr), te grupu Velika Gorica i grupu Dalj mlađe faze kulture polja sa žarama (1100.-800. godine. pr. Kr.). Grupa Dalj na istim prostorima nastavlja živjeti i tijekom čitavog starijeg željeznog doba, sve do u 6. st. pr. Kr.

Mnogobrojne nekropole, od kojih su eponimne: Virovitica, Zagreb-Vrapče, Zagreb-Horvati, Velika Gorica i Dalj te najveće Vukovar-Lijeva bara, Batina i Šarengrad, zajedno s šezdesetak pronađenih ostava daju obilje podataka i o materijalnoj i o duhovnoj kulturi kasnobrončanodobnih grupa kulture polja sa žarama.

Naselja su slabo istraživana. U to vrijeme, ovisno o odabiru položaja, mogu se uočiti dvije osnovne vrste naselja. Prvoj pripadaju tzv. naselja podizana na gorskim terasama, poput Igrišće na Kalniku, na kojem je otkrivena radionica za lijevanje i obradbu bronce, a znatno su češća gradinska naselja ili gradine. Podizana su na terasama brežuljaka i u većini slučajeva smještena unutar branjenog, odnosno prirodnim uvjetima i fortifikacijama štićenog prostora s kojih je bila moguća kontrola okolnog terena. Lakše pristupačna mjesta bila su štićena bedemima s drvenim konstrukcijama - palisadama, dok je ulaz najvjerojatnije bio zatvaran masivnim drvenim vratima. Drugoj vrsti pripadaju naselja podizana u ravnici, ali također na mjestima koja su pružala prirodnu zaštitu. Najčešće su to uzvišenja uz vodotokove rijeka, na kojima su kuće, zbog plavnog područja, podizane na stupove s drvenim platformama, što je slučaj i u Novigradu na Savi. Neka su pak naselja bila smještena na blagim uzvišenjima koja su jednim dijelom bila okružena koritom potoka ili manjih rijeka, kao primjerice naselje u Starome Čiču. Zbog slabe istraženosti malo se zna o rasteru naselja, odnosno rasporedu kuća građenim od balvana ili dasaka. Iz naselja tog doba potječe obilje keramičkih ulomaka od posuda grube fakture za pripremanje i služenje hrane kao i kostiju domaćih i divljih životinja - goveda, svinja, jelena ili različitih ptica, a rjeđe predmeta od bronce, kostiju ili keramike u kojima prepoznajemo alatke - sjekire, šila, utege za tkalački stan, zamašnjake za vretena i sl.

Mjesta za pokop mrtvih birana su uglavnom u neposrednoj blizini naselja. To su ravne nekropole sa žarnim ukopom. Zbog običaja da se uz žare u grobove prilažu posude s hranom umrlomu za drugi svijet, a često i različiti predmeti kojima se za života služio, grobovi su postali izvorom različitih informacija. Prema stilskim obilježjima tih predmeta može se odrediti kulturna grupa kojoj je umrli pripadao, a prema karakteru nalaza je li u grobu bila pokopana muška ili ženska osoba, dok bogatstvo priloga odaje društveni status umrloga. Svaki pojedini predmet omogućuje uvid u različite segmente ljudskih običaja i djelatnosti. Tako primjerice saznajemo o oblicima, načinu ukrašavanja, ali i o tehnologiji proizvodnje keramičkih posuda, dok ukrasni predmeti: fibule, ukrasne igle, narukvice, privjesci, gumbi, i kopče za pojas daju elemente za rekonstrukciju nošnje. Prema obliku i načinu izradbe nakita može se potvrditi i podrijetlo njegove proizvodnje, tj. je li rađen u domaćim radionicama ili je trgovinom dopreman iz drugih krajeva. Pojedini predmeti, kao primjerice britve priložene u grobovima, otkrivaju i navike pojedinaca, pokazuju naime da se njihov vlasnik nekoć brijao.

Nekropole omogućuju uvid i osjetljivu domenu duhovne kulture ljudi pojedinih kulturnih grupa, koja se velikim dijelom zasniva na vjerovanju u život nakon smrti. Takva poimanja zrcale se već u samome načinu ukopa, konstrukciji grobova, vrsti i rasporedu grobnih priloga, a nerijetko i u obliku žara. Pojedini grobovi grupe Zagreb građeni su od kamenih ploča tako da nalikuju na kuće, a žare grupe Velika Gorica imaju okrugle otvore (njem. Seelenloch: Seelen = duše, Loch = rupa) koji su trebali omogućiti  izlazak duši umrloga kako bi on i nakon smrti ostao u vezi s kućom i suplemenicima, pružajući im zaštitu. Sam ritual, odnosno kultni obredi po kojima se spaljivanje i pokop odvijao, ostaju nepoznati. Složeni sustav pogrebnog rituala zasigurno se odvijao prema određenim pravilima, što se djelomično nazire i po načinu ukopa te rasporedu grobnih priloga. Nedostaju međutim mnogi elementi koji nisu mogli biti sačuvani, poput pokreta, odnosno plesova, riječi, zvukovi, mirisi te žrtveni darovi spaljivani zajedno s umrlima, a sigurno su imali znatan udio u obredu.

Uvid u repertoar metalnih, posebice brončanih predmeta, kasnoga brončanog doba uz nekropole omogućavaju i ostave, odnosno skupni nalazi zajedno ukopanih predmeta. Velik broj ostava, a među njima i one iz Brodskog Varoša, Budinšćine ili Beravaca sadržavaju neobrađenu broncu u obliku grumenja ili tzv. pogača, odnosno sirovinu za lijevanje te znatan broj slomljenih predmeta namijenjenih pretopu, pa se takve ostave pripisuju majstorima ljevačima. Ostave s velikim brojem istih predmeta, kao u ostavama Tenja, Bingula Divoš, Otok Privlaka, ili Berovci koje sadržavaju različite vrste oruđa, nakita i oružja pripisuju se trgovcima.

Zanatska vještina majstora kasnobrončanodobne kulture polja sa žarama do punog izražaja došla je pri izradbi nakita izrađena od brončane žice, lijevana u kalupima ili izrađivana od brončanog lima. Fibula iz ostave Sviloš sjajan je primjer tzv. pozamenterijskog stila, koji se odlikuje maštovitošću savijanja brončane žice, dok se punolijevani nakit, poput igala iz Paklenice, privjesaka amuleta iz Pričca i pektoralnih ukrasa iz Bingule Divoša odlikuje finoćom izradbe i preciznošću urezivanja ornamentike dotjeranih gotovo do cizeliranja, vidljiva i na narukvici iz Bizovca.

Najuobičajeniji postupak ukrašavanja predmeta od brončanog lima jest iskucavanje sitnih i krupnih točkica složenih u geometrijske motive, kao npr. na knemidama - štitnicima za noge iz Kloštar Ivanića, ili složenijih prikaza simboličkoga značenja.

Religioznost ljudi kulture polja sa žarama bila je okrenuta štovanju prirodnih sila, posebice vatre i Sunca. Jedan od ključnih simbola, povezan s kultom sunca i plodnosti, bile su vodene ptice selice, čije su prikaze, kao ukras i zaštitu, prenosili na mnogobrojne dragocjenosti: brončane posude, kacige, knemide, oklope, štitove i sl. Prikaz tih ptica sa Sunčevim kultom simbolizira smjenu godišnjih doba, a ujedno i plodnost prirode i blagostanje ljudi. Istu simboliku imaju i različiti privjesci u obliku ptica, krugova ili kotača s prečkama, kakve imaju ostave Bingula Divoš, Brodski Varoš ili Adaševci.

Svaki od navedenih predmeta svojevrstan je dokument koji omogućuje uvid u djelić života nositelja kulture polja sa žarama, vrsnih u mnogobrojnim zanatskim, a sudeći prema množini oružja, među kojima prednjače koplja i mačevi, i u ratničkim vještinama. Tragovi njihove materijalne kulture, ali i prisutnosti nalaze im se daleko izvan matičnog područja.