Ostave

Ostave su skupine različitih, pretežito metalnih, predmeta odjednom zakopanih u zemlju. Razlozi njihova zakopavanja za sada se još ne mogu sa sigurnošću odrediti. Jedni smatraju da su to blaga zakopana u trenutku opasnosti, pa u skladu s tim ostave koje sadrže neobrađenu broncu u obliku grumenja ili tzv. pogača, odnosno sirovinu za lijevanje te znatan broj slomljenih predmeta namijenjenih pretopu, obično pripisuju putujućim majstorima ljevačima, a one s množinom istih predmeta, ponajviše različitog oruđa, trgovcima. Ostave koje sadržavaju predmete kao što je nakit, metalno posuđe, oružje, i slično obično se drže imovinom pojedinaca ili određene zajednice. Drugi pak svrhu zakopavanja ostava tumače kao darove božanstvima ili kao materijalna dobra pohranjena za zagrobni život pojedinaca ili određene skupine ljudi.

Bogatstvo i raznolikost metalnih, brončanih predmeta pohranjenih u ostavama, za razliku od nekropola, koje su siromašne prilozima takve vrste, omogućuju uvid u različite segmente života ljudi tog razdoblja. One tako, s obzirom na nalaze velikoga broja srpova, otkrivaju zemljoradničku usmjerenost gospodarstva, dok raznorodni alat upućuje na bavljenje različitim zanatima. Nakitni oblici te posuđe ukrašeno motivima urezanim ili u tehnici iskucanih točkica (njem. Punktbuckel) važni su za upoznavanje umjetničkoga stvaralaštva domaćih radionica. Ratnička oprema, poput kaciga, knemida - štitnika za noge, oklopa, štitova, mačeva i kopalja pružaju sliku opreme ratnika kasnog brončanog doba, ali i militantni karakter znatnog dijela stanovništva kulture polja sa žarama.

U ostavi Kloštar Ivanić nađen je, za naša područja unikatan, ingot keftiu tipa (na egipatskom jeziku Keftiu znači Kreta i Krečani), koji ima oblik raširene volovske kože. Takvi ingoti specifičan su egejski oblik bronce, lijevan u posebnim kalupima, a korišten je kao sredstvo plaćanja, odnosno kao mjerilo vrijednosti pri trgovini razmjenom. Brončane ingote ali u obliku čekića, sadržavala je ostava Miljana.

Zanatska vještina majstora kasnobrončanodobne kulture polja sa žarama do punog izražaja došla je pri izradbi nakita izrađena od brončane žice, lijevana u kalupima ili izrađivana od brončanog lima. Fibula iz ostave Sviloš primjer je tzv. pozamenterijskog stila, koji se odlikuje maštovitošću savijanja brončane žice, dok se punolijevani nakit, poput igala iz Paklenice, privjesaka amuleta iz Pričca i pektoralnih ukrasa iz Bingule Divoša odlikuje finoćom izradbe i preciznošću urezivanja ornamentike dotjeranih gotovo do cizeliranja, vidljiva i na narukvici iz Bizovca.