Iz povijesnih izvora

Prvi spomen japodskog imena nalazimo kod Hekateja iz Mileta u 6. stoljeću pr. Kr., koji navodi da postoje dvije Japigije - jedna u Italiji, a druga u Iliridi. Danas se zna da su to Japigija (Japygia) u južnoj Italiji te Japodija (Japudija, Japydia), smještena u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj zapis potvrđuje postojanje japodskog imena u vrijeme starijeg željeznog doba - u to vrijeme Japodi su skup plemenskih zajednica koje imaju svoje ime.

Strabon Amasijac, 63. godine pr. Kr., napisao je djelo Geografia, te u VII. knjizi spominje Japode, njihovu morsku obalu te kopnene gradove Metul (Metulum, Metulon - vjerojatno Viničica kod Josipdola), Arupij (Arupium - Vital kod Prozora), Monetij (Monetium - vjerojatno Humac u Brinju) i Vendon (Avendo - Kompolje). Iz drugih izvora zna se za gradove Terpon (Terponos - Vjerjatno Trojvrh kod Plaškog), Ank (Ancus - vjerojatno široka kula kod Gospića), Ausankalij (Ausancalio - vjerojatno Medak), Bivij (Bivium - vjerojatno Josipdol) i Epidocij (Epidotium - vjerojatno Kvarte). More je davalo sol potrebnu stanovnicima kontinenta, a stanovnicima mora bilo je potrebno drvo s kontinenta za gradnju brodova, naseobinskih objekata, loženje vatre i sl. Iz tih razloga uspostavljene su još davno trgovačke veze, a prostor obale bio je zanimljiv i za osvajanje. Materijalni ostaci Japoda do sada nisu pronađeni na obali, te se najvjerojatnije radilo samo o političkom zauzimanju obale, odnosno o japodskim uporišnim točkama, i to tek u mlađim razdobljima japodske povijesti.

Japodi su predstavljali savez zajednica pod vodstvom najjače među njima. U doba Oktavijana, u 1. stoljeću pr. Kr. dijelili su se na dva saveza s dvije strane planinskog masiva Kapele. Južni dio naseljavali su Cisalpini, a sjeverni Transalpini.

Strabon izvješćuje da su Japodi narod koji je mješavina Kelta i Ilira ili narod dijelom ilirski, dijelom keltski. Stefan Bizantinac Japode naziva Keltima u Iliriji. Arheološki materijal na japodskom području  to ne dokazuje, a analize povijesnih izvora ne potvrđuju teze o prolasku Kelta kroz japodsko područje. Polovicom 3. stoljeća pr. Kr. Kelti postupno naseljavaju područja oko velikih rijeka i osnivaju svoja naselja pretežno u panonskom  dijelu Hrvatske i u nekim dijelovima Slovenije, odakle počinje kretanje kulturnih utjecaja na japodsko tlo, ali ne i naseljavanje.

Japodski sukobi s Rimom poznati su iz antičkih pisanih izvora već od 171. godine prije Krista.

171. g. pr. Kr. - Gaj Kasije Longin pustoši japodske zemlje

170. g. pr. Kr. - Japodi se žale rimskom senatu na postupke Gaja Kasija Longina i dobivaju zadovoljštinu

129. g. pr. Kr. - Gaj Sempronije Tuditan napada nekoliko naroda među kojima i Japode

78. - 76. g. pr. Kr. - Gaj Koskonije vodi bitke s Liburnima i Japodima

56. g. pr. Kr. - Japodi, Taurisci i Liburni prisiljeni su plaćati Rimu godišnji tribut

52. g. pr. Kr. - Japodi upadaju na italski prostor do Akvileje, pustošeći Tergeste (današnji Trst)

38. g. pr. Kr. - Liburni i Japodi obustavljaju plaćanje tributa

35. godine pr. Kr. zapovjednik rimske vojske Oktavijan (poslije rimski car Oktavijan August) poduzima osvajački pohod na Japodiju i Panoniju, te redom osvaja japodske gradove Avendo, Arupij koji su se predali bez borbe. Grad Metul pružio je organiziran otpor, ali je ta obrana ubrzo ugušena. Nakon bitke kod Metula, japodski teritorij gubi samostalnost i postaje sastavni dio Rimskog Carstva.

29. godine pr. Kr. Oktavijan u Rimu slavi trijumf nad Japodima. Kako su pokorena sva plemena između Jadrana, Drine i Save, Rimljani definiraju provinciju Ilirik. Ilirik je zemljopisno-administrativni pojam s nedefiniranim kulturno-etničkim zajednicama, pa je u novijoj povijesti često dolazilo do zabune da se Japodi, kao i Liburni i Histri, imenuju jednim od ilirskih naroda. Sačuvana arheološka baština dokazuje da Japodi nisu Ilirski narod, ali pripadaju zemljopisno administrativnom pojmu Ilirik.

Nakon Batonova ustanka koji je trajao od 6. do 9. godine po. Kr., Ilirik postaje prevelikim zemljopisnim područjem, te ga Rimljani dijele na dvije manje provincije - Dalmaciju i Panoniju, s time da Japode administrativno priključuju Liburnima u provinciji Dalmaciji.

Najupečatljiviji opis borbe Japoda s Rimljanima dao je grčki povijesničar Apijan iz Aleksandrije u 2 st. po Kr. 

…Metulum, glavni grad Japoda. On leži na vrlo šumovitu brijegu, na dva vrhunca koje dijeli uski lanac. Za oružje sposobnih ljudi u punoj snazi bilo je ondje oko tri tisuće, bojovnih i vrlo dobro naoružanih, koji su lako odbijali Rimljane dok su stajali oko njihovih bedema… S bedema su ljudstvo gađali bojnim spravama kojih su se bili domogli …… Barbari su se po bedemu sučelice suprostavili onima koji su kušali prijeći, a drugi su odozdo dugim kopljima probadali mostove…

…I Cezar (Oktavijan) bi udaren u desnu nogu i obje ruke, no ipak se odmah uspne na toranj do zastave i pokaza se u punoj snazi, kako ne bi nastala nikakva pomutnja zbog pomisli da je poginuo.  Da pak niti neprijatelji ne bi pomislili da će se on predati i povući, smjesta dade izraditi druge mostove. To je ponajviše i shrvalo Metuljane, te su se neočekivano bezvoljno borili. …te su u toj bici od vatre propali svi za boj sposobni muškarci i većina nejakih Metuljana. S njima je spaljen i grad, i ne bijaše nikakva traga od njega, nekoć najvećeg u onim krajevima. Kad je zauzet Metulum, ostali se Japodi u strahu predaju Cezaru. Prekoalpski su se Japodi dakle tada prvi puta podvrgnuli Rimljanima. … (Rimska povijest: X. knjiga, Ilirska povijest  - Ilirika, 4, 19-21).