Starije i srednje kameno doba

Starije kameno doba ili paleolitik (grč. palaios = star, lithos = kamen) najstarije je razdoblje ljudske prošlosti obilježeno lovom i sakupljačkom privredom koje traje od prve pojave kamenog oruđa prije 2,6 mil. godina do 10 000 godina prije sadašnjosti. Za izradu oruđa potrebnog za svakodnevni život čovjek se koristio različitim tehnikama okresivanja kamena.

Australopitecine (lat. australis = južni, grč. pithekos = majmun) su najstariji hominidi i prvi izravni predci čovjeka. U Africi su se pojavile prije više od 4 milijuna godina, a nestale su prije približno milijun godina. Za razliku od svojih predaka hodale su uspravno, na dvije noge.

Homo habilis (lat. spretni čovjek) živio je na prostoru Afrike prije oko 2,5 mil. godina i proizvodio je jednostavno kameno oruđe načinjeno od oblutaka. Ti prvi sjekači korišteni su za razbijanje kostiju kako bi se iz njih izvadila srž.

Homo erectus (lat. uspravni čovjek) izrađivao je najstarija paleolitička oruđa na tlu Europe približno prije 900 000 godina. Oruđa od oblutaka služila su mu za komadanje mesa ili razbijanje kosti, a odbojci dobiveni prilikom izradbe oruđa mogli su se upotrijebiti za rezanje životinjske kože. Bio je lovac na velike životinje, služio se vatrom i gradio je prve nastambe. Važna novina njegova vremena je pojava šačnika, klinastog ili bademasto obostrano oblikovanog kamenog oruđa, karakterističnog za ašelsku kulturu nazvanu po nalazištu Saint-Acheul u Francuskoj.

Neandertalci (lat. Homo neanderthalensis ili Homo sapiens neanderthalensis), naziv su dobili prema dolini Neandertal u Njemačkoj u kojoj su pronađeni fosilni ostatci. Oni su nosioci mustjerske kulture, nazvane prema nalazištu Le Moustier u Francuskoj, a koja traje od prije približno 200 000 godina, kada počinje razdoblje srednjeg paleolitika do 30 000 godina prije sadašnjosti. Većina mustjerskih nalazišta vezana je uz špilje koje su u hladnim klimatskim uvjetima bile najpovoljnije ljudsko stanište. Materijalna kultura neandertalca bila je mnogo složenija od ašelske, a ukopi s posmrtnim darovima upućuju na religijska poimanja i razmišljanja o životu nakon smrti. Gotovo sva oruđa načinjena su na odbojcima, a najčešće oruđe te kulture je strugalo, kojim se obrađivala koža, rezalo meso te je služilo i za druge svakodnevne potrebe. Tijekom ovog razdoblja pretpovijesni je čovjek izrađivao oruđe i levaloaškim proizvodnim postupkom nazvanim prema nalazištu Levallois - Perret u Francuskoj. Najpoznatija nalazišta mustjerske kulture u Hrvatskoj su Hušnjakovo brdo u Krapini i Vindija.

Moderni Homo sapiens (lat. Homo sapiens sapiens = vrlo razumni čovjek), rani današnji čovjek, nositelj je brojnih gornjopaleolitičkih kultura. Pojavio se u Europi u gornjem ili mlađem paleolitiku prije otprilike 40 000 godina. To je razdoblje u kojem je čovjek u potpunosti razvio različite aspekte svoga modernog ponašanja. Obilježava ga velika tipološka raznolikost alatki i izrada oruđa na sječivu, proizvodnja efikasnog lovačkog oružja, podjela poslova i specijalizacija, umjetnost i simbolika koja se odražava u špiljskom slikarstvu, skulpturi i ukopima pokojnika s mnogobrojnim prilozima. Osim poznatih mnogih špiljskih staništa, na nekim nalazištima pronađeni su ostaci izrađenih kuća. U istočnoj Europi za konstrukciju kuća poslužile su velike kosti i kljove mamuta. Homo sapiens sapiens vještiji je u izradbi oruđa od prethodnika; oruđa su bila manja i preciznije izrađena. Oružjem kojim je raspolagao mogao je ubiti gotovo sve životinje tadašnje faune i prvi put jače utjecati na svoj okoliš. Oruđem na sječivu, kao što su grebala, svrdla i dubila paleolitički lovac obrađivao je koštane predmete.

Među mnogim gornjopaleolitičkim nalazištima Hrvatske kao što su Velika pećina, Romualdova pećina, Panjorovica na Dugom otoku, Ražanac kod Zadra, Lopar na Rabu i dr., ističe se Šandalja II kod Pule. U orinjačkim slojevima Šandalje II pronađene su tipične alatke za tu kulturu, njuškolika i kobiličasta grebala, dok epigravetski slojevi obiluju sječivima, kratkim grebalima, malim šiljcima, zvanim graveticama, te pločicama s hrptom, koje su kao i gravetice bile dijelovi lovačkog oružja.

Srednje kameno doba ili mezolitik (grč. mesos = srednji, lithos=kamen) započinje prije 10 000 godina, kada u panonskim nizinama, nakon vlažnog i hladnog razdoblja, nastupa razdoblje suhe i tople klime. Dolazi do porasta razine voda i smještaja naselja na višoj nadmorskoj razini. Za ovo razdoblje karakteristična je izrazita mikrolitizacija oruđa različitih geometrijskih formi, koje su se najčešće dobivale lomljenjem sječiva. Jedan ili više mikrolita ulagao se u drvene ili koštane projektile kako bi se pojačala ubojitost oruđa.

Premda se izrada keramike pripisuje neolitiku, neke kasne mezolitičke zajednice proizvodile su i upotrebljavale keramičke posude, što upućuje na uspostavu sjedilačkog načina života. Najbolje sačuvano mezolitičko naselje na kojem mezolitička populacija živi sjedilačkim načinom jest Lepenski Vir na Dunavu u Srbiji.

Donirajte!

Arheološkom muzeju u Zagrebu, stradalom u potresu 22. ožujka 2020. godine, potrebna je Vaša pomoć. Donirajte ovdje