Mlađe željezno doba

Mlađe željezno doba trajalo je od trajnog naseljavanja Kelta na prostor međuriječja Save, Drave i Dunava krajem 4. stoljeća pr. Kr. pa sve do rimskog osvajanja krajem 1. stoljeća pr. Kr.

Dolaskom keltskog stanovništva te njihova načina života, društvene organizacije, religije i materijalne kulture okončano je bogato, četiri stoljeća dugo, starije željezno doba. Nova latenska kultura, osebujna stilskog i tematskog umjetničkog izraza, ime je dobila prema velikom keltskom nalazištu La Tene u Švicarskoj.

Grci su ih nazivali Kelti ili Keltoi, a Rimljani pak Celtae ili Gali (Galli). Pradomovina im je bila oko gornjih tokova rijeka Rajne, Rone i Dunava, a u nekoliko selidbenih valova od kraja 5. i tijekom 4. stoljeća pr. Kr. proširili su se gotovo po cijeloj Europi. Područja kontinentalne Hrvatske na istoku bila su naseljena zajednicama Skordiska, a na zapadu Tauriska, dviju tada najjačih političkih sila južne Panonije. Antički ih izvori opisuju kao okrutne, ali hrabre ratnike, sklone osvajanju i pljački. Njihova ih materijalna kultura posvjedočuje i kao sjajne majstore različitih zanata.

Posebice su bili vješti u obradbi metala i proizvodnji keramike. Suvereno su vladali tehnologijom preradbe željeza, koje je imalo čvrstoću i elastičnost čelika, od kojega su izrađivali oružje: mačeve s koricama od željeznog ili brončanog lima, ukrašenim najčešće urezanim vegetabilnim motivima, pojaseve za nošenje mačeva, koplja, dijelove štitova (umba, hvataljke i rubna pojačanja) te kola, konjaničku i konjsku opremu (ostruge, žvale) i sl. Od željeza su radili i predmete za svakodnevnu uporabu: kotliće, posude, ražnjeve, nožiće, britve, ali i nakit, od kojega su najbrojnije fibule. Izrazito maštovite primjerke nakita izrađivali su od bronce u tehnici pseudo-granulacije i pseudo-filigrana, a pojedine vrste nakita, posebice fibule i pojaseve dodatno su ukrašavali raznobojnim emajlom ili koraljima. Srebro i rijetko zlato, bili su također omiljeni materijali za izradbu ukrasa, za koje se također rabilo i staklo, posebice za narukvice i perle za ogrlice.

Kovali su i vlastiti novac, najčešće od srebra, rijetko od zlata, a tek ponekad od bronce. U početku su to bile imitacije grčkog novca, a poslije na njemu prevladavaju autohtoni keltski likovni elementi i simboli. Kovanje vlastitoga novca odražava njihovu političku samostalnost i moć, više nego same gospodarske potrebe. Bili su i vrsni keramičari, a keramiku su, koja se odlikovala kvalitetom i skladnošću oblika, ponekad ukrašena uglačanim geometrijskim motivima, izrađivali na brzo rotirajućem lončarskom kolu, što je omogućavalo serijsku proizvodnju. Iste geometrijske oblike koristili su i pri oslikavanju keramike bijelom i crvenom bojom.

Živjeli su u otvorenim seoskim naseljima, ali i u utvrđenim centrima, koja su bila njihova politička, trgovačka i radionička središta, kao što su primjerice naselja otkrivena u Vukovaru, Sotinu, Osijeku, Vinkovcima.

Umrle su pokopavali inhumacijom - ukopavanjem, a od početka 3. stoljeća dominantan pogrebni ritual postaje incineracija, odnosno spaljivanje

Iako su bili naseljeni po cijeloj Europi, zajedničke karakteristike materijalne i duhovne kulture govore o njihovoj međusobnoj  povezanosti. Unatoč tomu Kelti nikada nisu stvorili zajedničku državu već su ostali na razini plemenske organiziranosti. Krajem 1. stoljeća pr. Kr. njihova je samostalnost skršena te su pripojeni Rimskom Carstvu, odnosno antičko - rimskom, kulturnom krugu. Na prostorima Panonije njihova je kultura zamjetljiva sve do sredine 1. stoljeća poslije Kr.

Foto:

Narukvica, bronca, Vukovar, 3. - 2- st. pr. Kr.
Lančić s privjeskom, srebro, Sisak, 2. - 1. st. pr. Kr.
Fibule i pojasna kopča, srebro, Jarak, 1. st. pr. Kr

Donirajte!

Arheološkom muzeju u Zagrebu, stradalom u potresu 22. ožujka 2020. godine, potrebna je Vaša pomoć. Donirajte ovdje